statički organi (prema grčkom στατιϰός: koji zaustavlja), organi osjeta položaja tijela u prostoru. U beskralježnjaka statičke organe tvore tekućinom ispunjeni mjehurići, statociste, i u njima smješteni »kamenčići«, statoliti, građeni od anorganskih tvari. Na unutrašnjoj stijenki statociste raspoređene su osjetne stanice, povezane sa živčanim centrima; osjetne stanice prema šupljini statociste završavaju dlačicama koje slobodno strše. Pri svakoj promjeni položaja, djelovanjem gravitacije, statoliti pojačano pritišću spomenute dlačice ili se od njih odmiču. Uzbuđenje koje time nastaje u živčanim stanicama uzrokuje stvaranje statičkog osjeta ili dojma o položaju tijela prema smjeru djelovanja sile teže. Statički osjeti značajni su u mehanizmu osiguranja ravnoteže i popravka položaja tijela u prostoru. U tijelu beskralježnjaka statociste se nalaze na različitim mjestima: u meduza su razmještene po vrhu klobuka, u rebraša (Ctenophora) na aboralnom polu, u desetonožnih rakova (Decapoda) na osnovi prvoga para ticala, u puževa i školjkaša u blizini nožnih ganglija. U kukaca se na nogama, ticalima, krilima ili tjelesnim segmentima često nalaze tzv. hordotonalni organi koji im kao receptori titrajnih podražaja služe i kao slušni i kao statički organi. – Statički organi u kralježnjaka najuže su povezani s receptorima sluha, s kojima tvore razvojno jedinstven statoakustički aparat. Najjednostavniji je oblik statičkog organa u kralježnjaka otocista ili vesicula auditiva. Taj je mjehurić prvotni oblik membranoznoga labirinta, koji je u kralježnjaka sve složeniji što su oni razvijeniji i razvija se u unutrašnje uho. U riba hrskavičnjača (Chondrichthyes) labirint je u vezi s okolišem preko kanala ductus endolymphaticus; u ostalih kralježnjaka on završava slijepo. U riba šarankâ postoji Weberov aparat, koji se sastoji od četiri koščice preko kojih se promjene tlaka u plivaćem mjehuru (→ ribe) prenose na membranozni labirint. Tijekom razvoja i usavršavanja donji se dio labirinta proširuje u vestibulum. Na vestibulum naliježe statoakustički ganglij, a na mjestu njihova dodira nastaje macula communis, primarno područje osjetnih stanica koje će se tijekom daljnjega razvoja rasporediti u više makula statoakustičkog aparata. Iz stražnjega dijela vestibuluma nastaju tri polukružna kanala (canalis semicircularis anterior, canalis semicircularis posterior i canalis semicircularis externus). Na osnovi polukružnih kanala nastaju proširenja ili ampule s osjetnim stanicama po izbočinama tzv. cristae ampullae. Polukružni kanali uviru u mjehurić utriculus. Na utrikulusu se osjetne stanice nalaze na mjestu maculae utriculi, iznad koje je smješten po jedan statolit ili više njih u galertnoj kupuli. Na prednjoj strani utrikulusa stvara se sacculus s velikom maculom sacculi, koja također nosi jedan veći statolit ili više malih u galerti (želatinoznoj masi). Kod viših riba i nižih kopnenih četveronožaca od makule sakuli odvaja se macula lagenae i smješta u stražnju udubinu sakulusa, u tzv. lagenu. Kod gmazova se razvija pars basilaris lagenae, koja se odjeljuje od sakulusa, a među njima se kao veza stvara kanal (canalis sacculo-cochlearis). U krokodila i ptica pars basilaris lagenae širi se u pužnicu (cochlea), pri čem papilla basilaris postaje macula cochleae ili Cortijev organ. U sisavaca pužnica dostiže najviši razvojni stupanj, no ona se unutar tog organskog sustava potpuno izdiferencirala u organ sluha. Labirint se pak u svojem vestibularnom dijelu izdiferencirao u statički organ i omogućuje opažaj položaja tijela u prostoru i svaku promjenu toga položaja. To se ostvaruje podražajima što ih izazivaju pomaci otolita u endolimfi djelujući na osjetne stanice u ampulama polukružnih kanala i makulama sakulusa i utrikulusa. U riba i repatih vodozemaca (Caudata) zamjećuju se živčani završetci koji služe opažanju zvučnih vibracija. Njihova slušna uloga nastupa tek pojavom lagene (bezrepi vodozemci) i razvojem pužnice (krokodili od gmazova, ptice i sisavci), te tako primarno isključivo statički organi postaju statoakustički organski aparat. (→ uho)